Pčelarimo godinama i potpuno smo predani tome. Pčelarstvo nam nije samo hobi pa da se malo zabavljamo, pčelama smo u potpunosti posvećeni.
ŠTO PČELE RADE ZIMI?
Pčele tokom jeseni smanjuju leglo, tako da već polovicom 10.mjeseca matica prestaje nesti jajašca. Tada su i noći hladnije i pčele ulaze "u klupko"(skupljaju se u obliku lopte i međusobno se griju inaće nebi preživjele).To je period njihovog mirovanja.
Kad matica osijeti da su dani duži počinje nesti jajašca da košnica bude spremna za nadolazeću pašu.
KAKO IZGLEDA NAŠA PČELARSKA GODINA?
Znaći zimski period pčele su smještene na stacionarima i tamo borave cijelu zimu.
Dolaskom toplijih dana priroda se budi. Biljke počinju cvasti i pčele su sve aktivnije.
Tada je vrijeme da se pregledaju sve košnice i provjeri koliko su dobra društva. Ako je neka pčelinja zajednica slabija ili im je stradala matica tokom zime onda se takva društva pomažu jer sami nebi opstali.
Kad je cvatnja u punoj spremi pčele se sele na pašna područja. Trajanje pašne sezone ovisi o klimatskim uvijetima, a to je najčešće do kraja 7.mjeseca. Tada vadimo višak meda, ako ga ima i donosimo odluku koja pčelinja zajednica može ući u zimu. Koje su dovoljno jake da prezime i dal imaju maticu ostaju, a one slabije spajamo.
Dolaskom hladnijih dana slijedi ponovno mirovanje.
ZAŠTO SELIMO PČELE?
Nekad davno u prijašnja vremena dok je priroda bila manje onečišćena i dok nije bilo klimatskih promjena pčele su mogle biti više stacionirane. Bilo je bogatijih i obilnijih livadnih paša i med se nije klasirao po vrstama, skupljao se cijele godine i na kraju se vrcalo. Bili su to fini medovi iz cijelogodišnje ispaše.
Danas nije tako. Livade se manje kose, priroda je više zapuštena i klima se dosta promijenila.
Pčelari koji imaju malo košnica i med za vlastite potrebe, i ukoliko su smješteni na lokaciji s nekom dobrom pašom nemoraju seliti pčele. Znaći mi selimo da bi dobili sortne medove.
GDJE SELIMO PČELE?
S obzirom na današnju potražnju, bitno je imati više vrsta meda. Selidbom na područja gdje obilno cvate pojedina vrsta osiguravamo raznolikost ponude.
Pčele su stacionirane na Banovini i tamo zimuju, pa tako dio paše ostaje tu. S Banovine je kestenov med, cvijetni med i ponekad bagremov med, ovisi o klimi.
Dalje ih selimo na istočne obronke Bilogore, tu su paše bagremovog i lipovog meda i dio košnica je na bagremu u Zagorju.
U Odranskom polju cvate obilje amorfe i ponekad nam se posreći s medljikovcem.
Prema Slavoniji, uz nasipe Drave ima dobrih livada, i tu je naš već dobro znan Slavonski cvijetni med.
I još nam je ostala Lika. Vrlo nezahvalan krajolik što se paša tiće. Ako je klima dozvolila onda uz ličke livade bude i vrijeska, iako je to u zadnje vrijeme rijetko.
KAKO ZNAMO KOJA JE VRSTA MEDA U KOŠNICI?
S obzirom na trenutnu cvatnju u prirodi znamo i koju vrstu bilja će pčele obilno posječivati, ipak one odlučuju. Tako znamo koja vrsta meda je u većem postotku u košnici. Ukoliko je ta paša bila nešto slabija pčele su donjele još nektara s nekog drugog bilja, tada dobijemo miješani med, npr bagrem-livada, kesten-kupina...
Laboratorijski se radi peludna analiza meda. Za svaku vrstu meda je zakonom određeno koliki postotak peludnih zrnaca te vrste mora biti u medu, da se može klasirati med.
Kestenov med ima najveću koncentraciju peludnih zrnaca, dok je bagrem siromašniji s peludom.